ayla7

Svet ovaj, u stvari, i nije tako rđav i zao, mada poneko plače i samuje i brine. Možda je suton s krova sasvim slučajno pao. Možda bi i noć da svane, možda bi i noć da sine. Volim da svako valja i verujem beskrajno: svanuća postoje zato da čovek lakše diše. I sklapam oči. I sanjam potajno to vrelo to sjajno jutro od vetra i vlati što se nad krošnjama njiše. A sigurno je važno i od svega najpreče: za svaki obraz na svetu po jedan poljubac skrojiti. I kad se umoriš gorko, i trne u tebi veče, divno je svoj jastuk nadom zaliti i obojiti. I važno je ovo, važnije od najprečeg: kad se toliko lepote u sebi čuva i ima, umeti, da niko ne sazna, bar komadić tog nečeg umotati u snove i dosanjati svima. Tako će vek tvoj biti ...