maayaa22
Samoća je poput kise, U veceri iz mora se dize, Iz ravnica pustih I dalekih stize, Ide u nebo, gdje je uvijek ima. I tek sa neba pada po gradovima. Pada prije neg svijetlost je izasla, kad ulice se okrecu spram zore, I kad se tijela sto nisu nista nasla, Razocarano dijele puna mora, I kada ljudi sto od mrznje gore, U postelji jednoj moraju da noće. Tad dolaze valovi samoće